Ferida i Alma Abdagić o filmu „Zakletva iz bronzanog doba“: Priča, emocija i tišina snimljene mobilnim telefonom

U BH Telecom studiju na Festivalskom trgu, u okviru Sarajevo Film Festivala, gošće su bile autorice dokumentarnog filma Zakletva iz bronzanog doba, Ferida i Alma Abdagić. U razgovoru su govorile o nastanku filma, prelasku iz dizajna u filmsko pripovijedanje, ulozi muzike, ali i o važnosti pričanja ličnih priča o prošlosti.

Film je nastao iz istraživanja jedne ruševne kuće, ali je Feridu Abdagić to istraživanje odvelo mnogo dalje – prema ličnoj i porodičnoj priči. Iako je po struci dizajnerica, ističe da joj pripovijedanje nije strano jer je storytelling, kako kaže, oduvijek bio dio njenog umjetničkog izraza.

„Važno mi je da sve što radim ima poruku i smisao. Suština umjetnosti je uvijek ista – prenijeti poruku, samo je oblik drugačiji“, kazala je Ferida Abdagić.

Posebno mjesto u filmu zauzima pjesma Alisa, koju je Alma Abdagić napisala prije 17 godina. Ferida ju je pronašla na Facebooku i prepoznala kao pjesmu koja se savršeno uklapa u atmosferu i poruku filma.

„Legla je kao puzla koja je morala stajati baš tu“, kazala je Alma Abdagić, prisjećajući se trenutka kada je, tri dana nakon premijere, prvi put na velikom ekranu vidjela film i čula svoju pjesmu u njemu.

Pjesma govori o djevojčici koja, uprkos negativnostima i nedaćama, odlučuje okrenuti se suncu i vjerovati u pozitivan rasplet. Upravo je ta poruka, prema riječima Alme Abdagić, bliska suštini Feridinog filma.

Jedan od posebnih elemenata ostvarenja jeste činjenica da je cijeli film snimljen mobilnim telefonom. Ferida Abdagić objašnjava da je upravo takav pristup omogućio veću neposrednost i intimnost.

„Htjela sam da emocija bude neposredna, onakva kakav je i život. Profesionalna oprema nekada udalji stvarnost, a telefon omogućava intimnost“, istakla je.

Za autoricu je bilo važno i da film ohrabri druge ljude da pričaju vlastite priče. Govoreći o iskustvima vezanim za prošlost, naglasila je da će potreba za pričanjem tih priča postojati sve dok one ne budu ispričane.

Posebno snažan primjer takve intimnosti jeste razgovor koji Ferida u filmu vodi sa svojim bratom Edinom Učanbarlićem, koji joj prvi put govori o svom ratnom iskustvu. Alma Abdagić ističe da bi takav razgovor bilo gotovo nemoguće snimiti uz veliku filmsku ekipu i profesionalnu kameru.

Upravo je mobilni telefon omogućio da kamera ostane nenametljiva, a razgovor zadrži prirodnost i emotivnu snagu.

Alma Abdagić posebno je govorila i o ulozi muzike i tišine u filmu. Kao članica muzičke porodice, naglasila je da muzika za njih ima posebno mjesto, ali i da tišina može imati jednaku emotivnu snagu.

„Način na koji se Ferida igra muzikom i tišinom – koja je takođe muzika – pokazuje veliku vještinu i vjeru u emociju“, kazala je Alma.

Zakletva iz bronzanog doba tako kroz jednostavan filmski postupak, lične razgovore i pažljivo odabranu muziku otvara prostor za priče o prošlosti, porodici, traumi i potrebi da se iskustva koja su dugo bila prešućivana konačno ispričaju.

Gostovanje Feride i Alme Abdagić u BH Telecom studiju na Festivalskom trgu još jednom je pokazalo koliko snažna filmska priča može nastati i iz skromnih produkcijskih sredstava kada iza nje stoje autentična emocija, lično iskustvo i jasna umjetnička poruka.

Cijeli razgovor pogledajte OVDJE.

Moje Sarajevo. Moja priča.