Tatjana Božić o filmu „Tragovi pripadanja“: Odlazak nosi i bogatstvo i osjećaj odvojenosti

U BH Telecom studiju na Festivalskom trgu, u okviru Sarajevo Film Festivala, razgovarano je s rediteljicom Tatjanom Božić, autoricom dokumentarnog filma Tragovi pripadanja. U razgovoru je bilo riječi o nastanku filma, autentičnosti emocija, identitetu, migracijama i osjećaju pripadanja koji se mijenja odlaskom iz domovine.

Govoreći o procesu nastanka filma, Božić je istakla da je film rastao organski, tokom trogodišnjeg snimanja. Budući da je često snimala samu sebe, u trenutku nastanka nije mogla znati koji će materijali završiti u konačnoj verziji.

„Često pomislim da 90 posto materijala ne valja i da neće ući u film, a na kraju, nakon tri godine, ipak uđe“, kazala je Božić, naglašavajući da su upravo najteži i emocionalno najzahtjevniji trenuci često postajali dramaturški najzanimljiviji.

Posebnu pažnju posvetila je autentičnosti emocija. Kako kaže, tokom snimanja nije prvenstveno razmišljala o tome šta će biti zanimljivo publici, već da li je ono što snima iskreno, autentično i razumljivo. U filmu se, između ostalog, bavi nesvjesnim poistovjećivanjem i zamjenom uloga, kroz odnos s mladom djevojkom koja je živjela kod nje.

Taj odnos povezuje i s vlastitim iskustvima i porodičnom pričom. Želja da joj djevojka bude sestra, objašnjava, otvara prostor za projekcije vlastitih emocija i iskustava iz djetinjstva.

Jedna od centralnih tema filma jeste i pitanje identiteta ljudi koji odlaze iz ovog podneblja. Istražujući arhivske snimke jugoslavenskih gastarbajtera, Božić je prepoznala slične emocije onima koje postoje i danas – osjećaj nepripadanja i pozicije „drugorazrednog građanina“ u zapadnim društvima.

„Srce me zaboljelo jer je to naša priča – stoljećima ljudi odlaze i sve nas je manje“, kazala je rediteljica.

Posebno ju je potresla priča jednog od junaka filma koji je, nakon tri decenije života u inostranstvu, priznao da mu je žao što je otišao i da smatra da je pogriješio.

Govoreći o povratku i iskustvu života između različitih zemalja, Božić je naglasila da se čovjek nakon odlaska ne vraća u potpuno isti svijet. Promijeni se i zemlja, ali i sam čovjek, pa više ne dijeli ista iskustva i sjećanja s ljudima koji su ostali.

„To jeste bogatstvo, ali je ujedno i neka odvojenost“, rekla je Božić, osvrćući se na vlastiti život između Bosne, Hrvatske, Rusije, Engleske i Amsterdama.

Razgovor iz BH Telecom studija na Festivalskom trgu otvorio je tako pitanja koja nadilaze sam film – pitanja doma, odlaska, povratka, nostalgije i potrebe da čovjek, uprkos životu između različitih kultura i prostora, pronađe mjesto kojem zaista pripada.

Na kraju razgovora gledaocima je preporučeno da pogledaju Tragove pripadanja, dokumentarni film koji kroz ličnu priču progovara o univerzalnom iskustvu traženja doma i vlastitog mjesta u svijetu.

Cijeli video pogledajte OVDJE.

Moje Sarajevo. Moja priča.